Fromcvijȇt +-ar. First attested in the 16th century.[1]
cvjèćār m (Cyrillic spellingцвјѐћа̄р)
singular | plural | |
---|---|---|
nominative | cvjèćār | cvjećari |
genitive | cvjećára | cvjećara |
dative | cvjećaru | cvjećarima |
accusative | cvjećara | cvjećare |
vocative | cvjećaru | cvjećari |
locative | cvjećaru | cvjećarima |
instrumental | cvjećarom | cvjećarima |